Opća obilježja vanjske migracije iz Međimurja u srednjoeuropske zemlje

U članku se analizira suvremena vanjska migracija međimurskog stanovništva prema zemljama Srednje Europe - Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, posebice nakon 1961. godine. Međimurje se nakon Drugoga svjetskog rata, među prvima u bivšoj državi, uključilo u tokove vanjske migracije radne snage zbog velike gospodarske nerazvijenosti, nemogućnosti zapošljavanja u rodnome kraju itd. Na smjerove vanjske migracije prema istraživanim europskim zemljama, pored geografske blizine i relativno dobre prometne povezanosti, utjecaj su imali i povijesno-politički i ekonomski odnosi navedenih zemalja s Hrvatskom te pojedinačni osobni kontakti s rođacima ili prijateljima migrantima, kao aktivnim sudionicima u stvaranju mreže uzajamnog povezivanja u prostoru u kojem borave i rade. Rezultati istraživanja pokazuju kako se međimurski radnici na privremenom radu u inozemstvu, uglavnom stekavši uvjete za mirovinu, vraćaju u rodni kraj, gdje su izgradili kuće, ugostiteljske objekte, ulagali u lokalnu infrastrukturu, malo obrtništvo i dr. i na taj način značajno sudjeluju u transformaciji naselja Međimurja.
Ključne riječi: Međimurje, vanjska migracija, povratnici, transformacija naselja